Erdogan potpuno izgubio kontrolu,ali stručnjaci upozoravaju da je sve to dio velikog plana: ‘Zna on dobro što se u srijedu događa u Nizozemskoj…’

Je li turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan potpuno izgubio kontrolu ili sve zapravo radi smišljeno? Je li u pitanju povrijeđena taština nedodirljivog vođe, koji ne može pretrpjeti da su mu Nijemci i Nizozemci onemogućili da njegovi najvjerniji ljudi održe političke mitinge u njego vu korist među turskim građanima koji žive u tim zemljama ili je to tek dio paklenog “plana” koji je dogovorio s Vladimirom Putinom (prije koji dan susreli su se u Kremlju) o daljnjoj destabilizaciji EU?

Naime, u predvečerje spornog referenduma, koji će se održati 16. travnja, kojim si želi praktički dati neograničene sultanske ovlasti, predsjednik Erdoğan zaoštrio je, ne samo retoriku prema EU, nego se ozbiljno, na rubu mogućih prekida diplomatskih odnosa, zakačio s Njemačkom, Austrijom, Švicarskom i Nizozemskom (na horizontu pomalja i sukob s Francuskom). Pljušte potpuno neodmjerene i populističke optužbe na račun tih zemalja da su fašističke, nacističke, sluganske, nasljednice Trećeg Reicha i slična neodgovorna retorika. S Nizozemskom je praktički u “ratu”, a odnosi s Njemačkom nikad nisu bili na nižoj razini dok s druge strane u odnosima s Moskvom (s kojom se do prije godinu dana također gledao preko nišana) cvjeta najmirisnije proljetno cvijeće.

Pad popularnosti

Je li Erdoğan toliko bijesan zbog kritika koje mu stižu iz EU da je iz inata odlučio puhati u rog europskih antieuropljana? Najnovije zaoštravanje odnosa s Nizozemskom dolazi svega par dana prije važnih parlamentarnih izbora u toj zemlji. Zašto to Erdoğan radi? Možda jer ovakva retorika može pomoći samo nizozemskom radikalnom desničaru Geertu Wildersu, čija popularnost pred izbore u srijedu pada, iako vodi žestoku antiislamsku i antieuropsku kampanju. Wilders je poručio – Sad je Nizozemska vidjela da Turci nisu Nizozemci. A turski predsjednik ovim praktički poručuje: ako ne želite Tursku u Europi, onda ćemo vam zasoliti ranu.

Iako Nizozemska nije vodeća zemlja EU, pobjeda desnih antibruxelleskih konzervativaca, koji najavljuju da će krenuti stopama Velike Britanije, mogla bi dodatno oslabjeti ideju europskog zajedništva te dati impuls sličnim političkim snagama, prije svega u Francuskoj.

Agitacija Erdoğan je odlučio ne samo animirati Turke u Turskoj da mu daju svoju suglasnost za enormnim povećanjem ovlasti, nego je odlučio da treba provesti i agitaciju među milijunima Turaka u zapadnoj Europi. Njemačka je prva povukla crtu te nije htjela omogućiti turskom ministru vanjskih poslova Mevlütu Çavuşoğluu istup. No, Çavuşoğlu se snašao te s balkona turskog konzulata u Hamburgu ipak obratio sunarodnjacima te se obrušio na Njemačku. – Prestanite nam držati lekcije iz ljudskih prava i demokracije – vikao je Çavuşoğlu.

Nakon toga, uputio se u Rotterdam,, ali je Nizozemska vratila njegov zrakoplov.(U Nizozemskoj živi oko pola milijuna Turaka). Nakon toga, vlasti su zabranile i turskoj ministrici socijalne politike Fatmi Betül Sayan Kayi da prisustvuje skupu podrške Erdoğanu. Nizozemski premijer Mark Ruttea kaže kako je ministrica bila upozorena da ne dolazi, ali je ipak ušla u Nizozemsku. Policija se sukobila s turskim prosvjednicima, uporabila je vodene topove, a nekoliko ljudi je i privela. Na to je premijer Turske Binali Yildirim rekao kako će “odmazda Nizozemskoj biti najsnažnija moguća” te da u EU stalno pričaju o ljudskim pravima i slobodi okupljanja, ali da su “sada ponovno pali na ispitu”. Turska policija okružila je nizozemsko veleposlanstvo u Ankari i konzulat u Istanbulu te nikome ne dopušta ni izlazak ni ulazak, a poručili su i nizozemskom ambasadoru da slobodno produlji svoj odmor u domovini i ne žuri s povratkom na posao.

Erdoğan moli Putina da ukine restrikcije

U Kremlju su se 10. ožujka susreli ruski predsjednik Vladimir Putin i turski mu kolega Recep  Erdoğan. Nakon nedavnog zahlađenja, rusko-turski odnosi su u porastu, a nije ih mogao poremetiti ni nedavni atentat na ruskog veleposlanika. Erdoğan je zaoštrio odnose s EU, pa mora zatvoriti “istočni front” kako ne bi ostao u međunarodnoj izolaciji. EU je zabrinuta zbog ovlasti koje će si dati izmjenama ustava, a to Moskvu ne uzbuđuje. I dok Erdoğan riga vatru prema EU, pred Putinom je prilično krotak te ga je došao zamolio da ukine ekonomske restrikcije koje su bile uvedene krajem 2015. godine te da ponovno dopusti uvoz poljoprivrednih proizvoda i vrati turske građevinare na ruska gradilišta.

Odgovori